Trkanje i moto-sport će oduvek biti moja strast. I dalje mi pružaju veliku zabavu. Međutim, veoma sam principijelan u svom penzionisanju što se tiče moto-sporta. Moja zvanična karijera je završena, ne trkam se i neću se trkati u budućnosti.
Šta je ono što Vas najviše pokreće u životu?
Imam mnogo interesovanja naravno. Ono što me najviše pokreće je moja porodica. Tokom svoje trkačke karijere a i sada, veoma sam dugo na putu. Tako da pokušavam svaki slobodan moment da provedem sa svojom porodicom.
Da li i dalje osećate istu strast prema vožnji kao nekad?
Trkanje i moto-sport će oduvek biti moja strast. I dalje mi pružaju veliku zabavu. Međutim, veoma sam principijelan u svom penzionisanju što se tiče moto-sporta. Moja zvanična karijera je završena, ne trkam se i neću se trkati u budućnosti.
Šta Vas je inspirisalo da se bavite ovim poslom, šta Vas je okrenulo ka auto-moto sportu?
Bio sam uzbuđen, naravno zbog brzine. Povrh svega, opčinjavala me je i pedantnost koja je potrebna u ovom sportu. Samo sa visokom koncentracijom, preciznošću i apsolutnom kontrolom može se uspeti u moto-sportu.
Da li ste imali nekog idola kada ste bili mali?
Ako sam imao nekoga to je bio Airton Sena.
Koji automobil je ostavio najjači utisak na Vas u Vašoj karijeri i zašto?
Crna Opel "Cliff" Calibra V6 je zasigurno ostavila jak utisak na mene. Ne samo zato što sam u njoj postao ITC šampion, Ovaj auto je bio sposoban za sve, nije imao realnih slabosti. Bio je veoma blizu optimumu.
Kako ste se osećali kada ste prvi put pobedili na 24h Le Mana davne 1989. godine?
To je naravno bio neverovatan osećaj. Pobediti na svetskoj trci 24h je zaista velika stvar. Naježio sam se.
Šta je najinteresantniji detalj koji Vam je ostao u pamćenju sa te trke?
Ne bih mogao izdvojiti nijedan detalj. Sve u paketu je bilo sjajno. Sve je bilo savršeno u ovoj trci i odlično se uklopilo.
Čini se da ste Vi sa lakoćom vozili takve zahtevne trke. Da li je to baš zaista tako?
Kao što sam već rekao, svaki deo, od člana tima do tehnologije, funkcionisao je odlično. Moje kolege iz tima i ja smo tada mogli konstantno da vozimo najbrže krugove i da pobedimo a da se i ne oznojimo.
Da li biste izdvojili nekog Vašeg suvozača i zašto?
I Johen Mas i Stenli Dikens su bili dobri. Svaki je imao svoje prednosti i mane, pa i ja. Zbog toga smo se odlično dopunjavali i savršeno funkcionisali.
Šta možete da kažete o automobilu s kojim ste pobedili na DTM-u 1996. godine? Znam da je u pitanju specijalna Calibra V6, ali je interesantno čuti šampiona i nekoga ko je imao priliku da uživo oseti njenu moć.
"Cliff" Calibra V6 je već bio sjajan automobil. Veoma moćan pogon, precizno upravljanje i sofisticirana aerodinamika. Uživao sam u svakoj sekundi koju sam proveo u tom automobilu. Michelin gume su imale velikog uticaja na uspeh.
Koji je najbolji OPEL koji ste vozili?
Po pitanju trka to je sigurno Calibra V6. Ona mi je na prvom mestu. Ali takođe volim i OPC modele. Svaki na svoj način. Na primer, nova Insignija OPC je elegantni sedan, komforna, a opet sportskog izgleda. Insignija OPC Sports Tourer (karavan) je idealna za mene kao triatlonca. Ima dosta prtljažnog prostora za sportsku opremu, a opet sportski izgled I širok spektar dinamičnosti. Po pitanju agilnosti i živosti, Corsa OPC je moj favorit. Zabavno je praviti nagla skretanja na planinskim putevima uz oštar zvuk.
Od izuzetnog je značaja to što je OPEL odlučio da se približi običnim ljudima. Prvenstveno mislim na OPC Racing Camp i OPC Training Day. Kada se počelo sa tim i šta je njihov cilj?
Sa selekcijom za OPC trkački kamp (OPC Racing Camp) smo krenuli početkom 2007. godine. Pola godine trajao je trening osam najboljih vozača amatera i oni su učestvovali na trci 24 sata Nirburgringa (čuvena staza Nordschleife). Prethodno nisu imali nikakve veze sa auto-moto sportom. Ove godine smo imali selekciju po drugi put. Posle godinu i po dana učenja, pojavili smo se ponovo u maju 2010. sa osam vozača i osvojili 19. I 22. mesto u konkurenciji od 200 timova. Na to treba dodati da su oba naša vozača sa svojim automobilima zauzeli mesta na podijumu u svjoj klasi (2. i 3. mesto). Ovaj uspeh nas prirodno čini veoma ponosnim i potvrđuje da naš koncept “obični” ljudi u trkače – funkcioniše. Cilj OPC trkačkog kampa su ljudi, i pritom ne mislim na hiljade prijavljenih koje smo imali na kastinzima. Jedan cilj ove priče je da stvorimo novi koncept u moto-sportu, a drugi da podržimo i proširimo fascinaciju OPEL brendom.
Šta je po Vama potrebno jednom mladom čoveku da bi postao profesionalni vozač?
Nema lakog načina za početak bavljenja tim sportom, sigurno nema. Potrebna je ogromna finansijska podrška. Karting trke su sigurno dobra osnova za testiranje ličnih veština za volanom u ranoj mladosti. Kao dodatak tome, trkačke škole predstavljaju sledeći korak. Povrh svega je važno sledeće, svaki mladi vozač mora da bude jako disciplinovan i vredan u svemu što se tiče trkanja, kao što su fizička sprema, psihološka stabilnost, mora da ima finansijsku podršku i naravno da konstantno poboljšava svoje vozačke mogućnosti.
S obzirom da sam bio učesnik ovogodišnjeg OPC trening dana (OPC Training Day) u julu, dobio sam vredno iskustvo i prave savete od iskusnih insturktora. Koliko zaista može da se nauči na jednom takvom treningu?
Mislim da je svaki učesnik koji je završio ovaj trening mogao da nauči mnogo. Osim što objašnjavamo veoma važne stvari kao što su pravilan položaj za sedenje i preglednost puta, sportski vozač može mnogo naučiti o ponašanju vozila u ekstremnim situacijama, praćenju linije trke i mestima kočenja na trkačkoj stazi.
Šta biste izdvojili kao najvažniju stvar koju jedan polaznik tu nauči?
Savršena kombinacija položaja za sedenje, položaja volana i tehnike preglednosti svakako je veoma važna pošto je to fundamentalna osnova za sportsku i bezbednu vožnju. Cilj je dostići lične limite i limite vozila u toku trening dana.
Impresionirala me je atmosfera i opuštenost među instruktorima i učesnicima na treningu. Da li je ikada bilo nekih problema i eventualno loših situacija tokom dosadašnjih treninga?
Ne, do sada nismo imali nikakvih incidenata. Instruktori obavljaju zaista sjajan posao, sve imaju pod kontrolom. Takođe, uvek smo bili veoma fokusirani na rad i učesnici su bili disciplinovani.
Šta možete da kažete o Klausu i Sashi, Vašim kolegama instruktorima? Da li imate odličnu saradnju?
Ne samo Klaus i Sasha, već i svi ostali članovi tima su pravi profesionalci. Svi imaju veliko iskustvo u auto-moto sportu i svoje znanje i iskustvo na odličan način prenose učesnicima. To je veoma dobar tim. Možemo 100% da se oslonimo jedni na druge što čini posao veoma zabavnim.
Znam da su tokom godina polaznici uglavnom bili sa nemačkog govornog područja. Šta mislite o polaznicima iz drugih država i da li ste do sada imali polaznike iz istočne Evrope? A iz Srbije?
Imali smo veoma mnogo učesnika iz istočno-evropskih država kao što su Poljska, Hrvatska i Rusija. Rad sa svima vama predstavlja pravo zadovoljstvo jer ste prijateljski, disciplinovani i veoma željni da naučite nove stvari i steknete iskustvo.
Da li znate da širom Evrope postoji mnogo udruženja ljubitelja vozila marke OPEL? Šta mislite o tome?
Znam za to i veoma sam srećan! OPEL brend je imao i danas ima kultni status za mnogo obožavalaca i poštovalaca. Naročito je tokom moje aktivne karijere u DTM-u OPEL imao najviše fanova od svih proizvođača.
Opel Club Serbia čiji sam član ima želju da što više ljudi sazna za ovaj trening dan i mogućnost testiranja elitnih OPEL-ovih OPC modela. Želimo da svi oni koji to finansijski budu mogli, prisustvuju tako nečemu, pa ćemo se potruditi da nas sledeće godine bude više. U tom pogledu mnogo znače iskustva koja sam im preneo sa svog ovogodišnjeg učešća. Naravno, tu je i jedna poslastica, a to je mogućnost vožnje sa Vama kada zaista pokažete koliko jedan auto može, odnosno kakve su njegove performanse. Međutim, to će ipak morati da iskuse sami. Ovde moram da Vam postavim jedno pitanje? Zašto ste pred taj krug isključili svu pomoćnu elektroniku u automobilu?
Činjenica da smo u toj “taksi” vožnji isključili svu pomoćnu elektroniku, kao što su ABS i ESP, ima veoma jednostavan razlog. Želeli smo da pokažemo učesnicima kako se auto ponaša kada ga guramo da ide preko svojih fizičkih limita. Pored toga, hteli smo da predočimo kako se vozač treba ponašati u tim trenucima i pokažemo da je potrebno mnogo više osećaja i pažnje tokom upravljanja, ubrzavanja I kočenja ukoliko se isključi pomoćna elektronika.
Da li i posle svega nalazite inspiraciju da se bavite ovim poslom?
Apsolutno! To je prilika da radite sa različitim ljudima i da stalno upoznajete nove i nove ljude. Ta saradnja rađa nove ideje za projekte u budućnosti.
Šta je to što Vas opušta u trenucima kada niste za volanom?
Kao što sam rekao, moja porodica mi pruža veliku podršku i opušten sam u trenucima koje provodim sa njom. Inače, za vreme tratlon treniga mogu potpuno da se isključim iz svega, bilo da je u pitanju trčanje, plivanje ili biciklizam.
Da niste postali to što jeste, čime biste se bavili?
S obzirom da sam bankar, sigurno bih započeo moju profesionalnu karijeru u ovom sektoru.
Imate li nešto da poručite članovima Opel Kluba Srbije?
Naravno. Ovom prilikom šaljem puno pozdrava svim članovima Opel Kluba Srbije. Biće mi zadovoljstvo da se upoznamo, a prilika za to je možda tokom OPC treninga koji je Boško uspešno završio.
Zahvaljujem Vam se što ste izdvojili vreme da odgovorite na ovoliki broj pitanja. Želeo sam da barem malo približim Vašu karijeru običnim ljudima, pogotovo fanovima OPEL-a. Drago mi je da ste tako neposredni i nadam se da ćemo se videti i sledeće godine. Želim Vam sve najbolje u životu i daljem poslu u svoje lično ime i u ime Opel Kluba Srbije.
Autor: Boško Majdanac
Impresivno …